|
Tranzistorsko automobilsko elektronsko
paljenje II deo
Osnovni aktivni element
elektronskog paljenja TEP101 je tranzistor BOSCH1012 u čijem su
metalnom kućištu TO-3 integrisana dva NPN tranzistora u
darlington-spoju, zaštitna dioda i dva otpornika. Od standardnog kućIšta
TO-3, ovo se razlikuje po tome što pored dva izolovana izvoda (baza i
emiter) ima i treći (kolektorski), direktno spojen na metalni oklop
tranzistora. Sva tri izvoda imaju oko 5 do 6 puta veći poprečni presek
od uobičajenih što omogućava kvalitetnu elektromehaničku vezu
tranzistora sa štampanom pločom.
Za konstruktore koji nisu u
mogućnosti da nabave BOSCH1012, navodimo oznake nekoliko darlington
tranzistora koji bi mogli biti alternativa predloženom: BU323, BU920,
BU921, BU922, BUV37B (u TOP3), BUW29, BUW81, BUX37, MJ10012, MJ10013,
MJ10014, TIP662, TIP665, 2SD683, 2SD685.PNP tranzistor 2N4033 smešten
je u standardno metalno kućište TO-39, prikazano na slici desno.
Umesto originalnog 2N4033, u pobudni stepen elektronskog paljenja može
se ugraditi jedan od sledećih ekvivalentnih tranzistora: BC160, BC161,
BC287, ON607, 2N2905 ili sličan.
U kućištu SOD-57 je brza dioda BYX84, ekvivalentna sa BY226, BY227,
BY399 ili BYW54 , dok kućište DO-34 imaju zener-diode, zamenljive sa
svim ekvivalentnim tipovima minimalne nazivne snage 1,3W.
Montaža
elektronike u kutiju
Postavljanjem i
zalemljavanjem svih sastavnih delova na štampanu pločicu, dobili smo
gotov modul tranzistorskog paljenja. Poslednja etapa izrade uređaja je
smeštanje modula u odgovarajuće kućište, odnosno kutiju izrađenu od
metala ili nekog izolacionog materijala. Postupak montiranja gotovog
modula biće najbrži i najjednostavniji ukoliko za tu svrhu upotrebimo
plastičnu kutiju. U tom slučaju otpada rešavanje problema izolacije
hladnjaka i provodnih kablova od metalnog kućišta kao i zaštite od
prodora vlage u uređaj.Mi smo odabrali kutiju od plastike dimenzija
120x85x58 mm koja se sastoji iz dva dela. U veći deo postavlja se gotov
modul, čiji se hladnjak za kutiju učvršćuje zavrtnjem za metal i širom
podloškom. Ovaj zahvat još jednostavnije se može obaviti pomoću pištolja
sa tečnom plastikom. Na delu kutije u koji smo montirali modul,
turpijom se pravi urez za prolaz četvorostrukog trakastog kabla. Sa
spoljne strane ovog dela kutije, poželjno je postaviti nalepnicu sa
oznakama pojedinih provodnika (po redosledu ili boji). Priloženi nacrt
nalepnice možete fotokopirati, iseći i zalepiti na kutiju pomoću
univerzalnog lepka.Na poklopcu, tj. manjem delu kutije, montiraju se ušice
ili držači pomoću kojih će se kompletan uređaj pričvrstiti na
pogodno mesto motorskog prostora automobila. Obod po-klopca se, u cilju
hermetizacije, premazuje tanjim slojem univerzalnog lepka, a zatim se
zavrtnjima učvršćuje za glavni deo kutije. Prilikom sklapanja kutije
treba obratiti pažnju da trakasti kabl ostane u napravljenom urezu.
Osnovne komponente klasičnog elektronskog paljenja
Pre nego što pristupimo
ugradnji, upoznaćemo se sa osnovnim delovima koji ulaze u sastav klasičnog
automobilskog paljenja, a to su bobina, razvodnik paljenja, platine i
svećice.
Bobina ima zadatak da transformiše niskonaponski impuls iz primarnog
dela u visokonaponski (VN) na svom sekundaru. Ona je smeštena u
metalnom kućištu oblika valjka u čiju jednu osnovu je uglavljena
izolaciona bakelitna kapa sa tri priključka. Središni, konusno izvučen
deo bakelitne kape služI za smeštanje visokonaponskog kabla za vezu sa
centralnim VN priključkom razvodnika paljenja. U podnožju bakelitne
kape su priključci označeni sa 1 i +B (ili +15), od kojih je prvi
predviđen za vezu sa platinama, a drugi je, preko kontakt brave, spojen
na + pol akumulatora. Pomoću metalnog nosača bobina je fiksirana
zavrtnjima na pogodno mesto u blizini razvodnika.
Uloga razvodnika paljenja je višestruka. Njegova osovina je mehanički
sinhronizovana sa radilicom motora i deluje u odgovarajućim vremenskim
intervalima na platine, a istovremeno preko razvodne ruke (u razvodnoj
kapi) distribuira visokonaponske impulse ka svećicama.
Platine su u sklopu razvodnika paljenja. Prilikom njihovog otvaranja
doIazi do pojave električnog luka što pri eksploataciji dovodi do bržeg
trošenja kontakata. U cilju smanjenja i eliminacije ove pojave,
kontakti platina su premošćeni zaštitnim kondenzatorom.
Svećica je završni deo sistema paljenja u automobilu i smeštena je u
bloku, a njene elektrode u cilindru motora. Za svaki cilindar predviđena
je jedna svećica, tako da njihov broj zavisi od konkretnog modela
motora. Jedan kraj svećice povezan je VN kablom sa razvodnikom
paljenja, a na drugom kraju (elektrodama) se u odgovarajućem trenutku
formira varnica koja pali benzinsku smešu u cilindru.
Ugrađivanje
tranzistorskog paljenja u automobil
Pre ugradnje uređaja treba
očistiti i podesiti platine na propisani razmak, a ukoliko su već
dotrajale zameniti ih novim. Takozvani fiber platina poželjno je
podmazati, jer ugradnjom elektronskog paljenja njihova trajnost zavisi
isključivo od trošenja fibera, pošto su platinska dugmad (kontakti
platina) ubuduće izuzeta od deformacija. Elektrode svećica, ako su
stare, mogu se očistiti brusnim papirom, a zazor među njima preporučljivo
je povećati na 1 mm. Poželjno je visokonaponske kablove, ukoliko su
grafitni, zameniti običnim žičanim, a ova preporuka važi bez obzira
na činjenicu da li se u automobil ugrađuje ele-ktronsko paljenje. Zaštitni
kondenzator (na razvodniku paljenja) gubi svoju dosadašnju funkciju pa
se može skinuti ili odspojiti sa kontakta platina. Međutim, mnogo je
je-dnostavnije da kondenzator ostane na svom mestu, jer se time skraćuje
vreme ugradnje paljenja, a svi pozitivni efekti ostaju nenarušeni.
Nakon obavljanja navedenih
pripremnih radnji, pristupamo samoj ugradnji:
A. Uredaj se
postavlja u blizini bobine, ali što dalje od neposrednih izvora
toplote.

Izgled sistema sa ugrađenim elektronskim paljenjem
B. Obratimo pažnju
na kabl koji povezuje bobinu (priključak sa oznakom
“1”) i platine (priključak se nalazi na razvodniku paljenja).
Potrebno je da presečemo ovaj kabl na dužini od oko 3 do 5 cm od
priključka obeleženog sa “1”. Novodobijeni kraj kabla koji je
vezan za priključak “1” bobine, pomoću jednodelne luster-kleme,
spajamo sa provodnikom “1” elektronskog paljenja.
C. Na onaj kraj kabla koji ide ka kontaktu platina, takođe
koristeći jednodelnu luster-klemu, nadovežemo provodnik elektronskog
paljenja koji je označen sa “Pt”.
D. Drugi priključak bobine nosi oznaku “+15”, “+B” ili
samo “+”. Sa tog priključka ništa ne skidamo već samo dodajemo
provodnik uredaja obeležen sa “+15”.
E. Preostali provodnik elektronskog paljenja, označen sa “
“ treba dobro vezati za masu (šasiju) vozila, a ceo uređaj pričvrstiti
na pogodnom mestu, vodeći računa o napomeni pod tačkom “A”.
F. Startujte motor. Možete odmah primetiti da on mnogo mirnije
radi. Ta konstatacija omogućava da smanjite tzv. ler-gas i time utišate
motor.
G. A sada možete krenuti u prvu probnu štedljivu vožnju.
Srećan put !
Prednosti
elektronskog u odnosu na klasično paljenje
Iako se već u probnoj vožnji
mogu konstatovati očigledna poboljšanja kod svih tipova automobila, može
se reći da su pozitivni efekti ugradnje tranzistorskog elektronskog
pa-ljenja izraženiji kod vozila starijih godišta proizvodnje.
Navodimo, u deset tačaka, prednosti koje ugrađeni ele-ktronski uređaj
obezbeđuje u eksploataciji automobila:
-
Smanjena potrošnja
goriva zbog potpunijeg sagorevanja benzina pošto nema bespovratnog
gubitka benzinske smeše.
-
Povećana snaga motora
što je razumljivo s obzirom da utrošena količina benzina potpuno
sagori, odnosno razvija najveći energetski efekat.
-
Povećana elastičnost
motora podrazumeva vožnju u višem stepenu prenosa. Primera radi,
na mestima gde smo vozili drugom možemo voziti trećom brzinom ili
gde smo išli trećom možemo koristiti četvrtu, a da motor pri tom
neće ispoljavati znake opterećenja (trzanje, trokiranje).
-
Bolje ubrzanje
proizilazi iz činjenice da je povećana snaga i elastičnost
motora. Time se postiže brži start vozila ne samo iz mesta već i
prilikom preticanja. i obrnuto, povećava se efikasnost pri kočenju
motorom.
-
Pravilniji i mirniji
rad motora. Pri klasičnom paljenju i najbolje podešene platine od
100 okidanja bar 10 puta zataje i ne proizvedu varnicu na svećici.
Ovo je naročito izraženo pri velikom broju obrtaja motora, kada
pomenuta tromost platina dolazi do punog izražaja. Elektronsko
pa-ljenje eliminiše ove nedostatke jer su u ovom slučaju brzina i
preciznost okidanja praktično idealne.
-
Sigurnije paljenje u
zimskim uslovima. Pri malom broju obrtaja (kad startujemo motor)
takođe dolazi do izražaja tromost platina što slabi indukciju u
bobini i drastično smanjuje energiju varnice na svećici. Ovaj
nedostatak još je izraženiji zbog smanjenja snage akumulatora u
uslovima niskih temperatura. Nasuprot tome, ele-ktronsko paljenje
deluje trenutno, pa nije od značaja brzina otvaranja platina i
snaga akumulatora. Dovoljno je da akumulator ima dovoljno struje da
zavergla motor.
-
Kraće zagrevanje
motora. Potpuno sagorevanje benzina u stublinama motora omogućava
skraćeno vreme po-stizanja radne temperature u svim vremenskim
uslovima. Samim tim kraće koristimo sauh, što dodatno štedi
gorivo.
-
Do pet puta duži vek
trajanja platina. Za razliku od klasičnog paljenja, kada platine
trpe struju i do 8 ampera, kod elektronskog paljenja struja je oko
sto puta manja. Radi toga kontakti platina ne nagorevaju, tj. produžava
im se vek trajanja.
-
Više od pet puta duže
trajanje svećica. Povećana energija varnice elektronskog paljenja
garantuje da će svećice, koje smo ranije bacali kao
neupotrebljive, još uvek dobro i dugo raditi. Takođe, čađ i ulje
na elektrodama svećića potpuno sagorevaju te ih nije potrebno čistiti
(šmirglati) i time ih trošiti.
-
Veća maksimalna
brzina. Ovom prilikom nije potrebno naglašavati da navedene
prednosti elektronskog paljenja omogućavaju brže kretanje vozila
od onog koje je imalo pri klasičnom paljenju.
Ovo elektronsko paljenje
testirano je na vozilima marke “FlAT”, “LADA”, “ZASTAVA”,
“FOLKSVAGEN”, “FORD”, “VOLVO”, “RENO”, “PEŽO”,
“SPAČEK”, “126 P”, “VARTBURG” (sa tri uređaja) i pokazalo
je inzvaredne rezultate.
| Pročitajte
više o ovoj temi |
|
|
|