|
|
|
| Ostale teme | |
|
MALI SAVETI ZA POČETNIKE IZ ASEMBLERA ZA INTEL 8051 Asembler je vrlo zahvalan programerski jezik ako želite skoro totalnu kontrolu i uvid u tok programa. To je pravi “inženjerski” jezik. Međutim, može biti jako naporan ako ga koristite u najosnovnijem obliku. Na primer, ako u programu imamo 10 promenljivih, početnici ih najčešće nazivaju njihovim osnovnim imenima - R0, R1, 20h, 21h ... Ovaj način označavanja obično jako zakomplikuje duži program. Ne samo da je program teško pisati, već je strašno zamorno tražiti greške u njemu. Srećom, asemblerski kompajleri podržavaju mnemoničke i druge olakšice pri pisanju programa. Registrima, bitovima i konstantama moguće je dodeljivanje imena, obično u zaglavlju programa, npr:
Dalje u programu umesto registara, bitova i konstanti pišu se njihove mnemoničke oznake. Umesto:
mnogo je preglednije:
Takođe, na ovaj način maximalna
temperatura se može zadati u zaglavlju i ne mora se tragati u programu za svim mestima
gde je korišćena.
Ovo je zgodno kad neki paket registara treba prebaciti na druge lokacije - dovoljno je promeniti lokaciju veličini Temp. Ako se koristi nekoliko kontrolnih bitova - flegova, korisno je uraditi sledeće:
U fazi ispitivanja, program se ne upisuje u EPROM, već se izvršava iz RAM-a. U tu svrhu se koriste eprom emulatori ili mali programi koji se smeštaju u eprom i preusmeravaju korisnički kod u RAM. Ovaj drugi način ima za posledicu da program ima ofset koji ne utiče samo na početnu adresu programa već i na vektorske adrese interapta. Umesto da se piše:
mnogo je korisnije:
Korišćenjem ovih i sličnih olakšica u organizaciji, neuporedivo je lakše pisati program i otklanjati greške u njemu. Sve što se uradi u zaglavlju reflektuje se na ceo program i nema potrebe za mukotrpnim listanjem i pretraživanjem.
|
|
C o p y r i g h t 1998 mikroElektronika. All Right Reserved. Za sva pitanja obratite se redakciji |