Časopis

Časopis mikroElektronika je poceo da izlazi u maju 1998. godine pojavom na beogradskom sajmu elektronike.

mikroElektronika - Broj #8

Urednički komentar: "Ako pitamo bilo kojeg našeg mladog čoveka da li mu treba novac, automatski će odgovoriti sa DA. Ipak, ako se o pitanju malo dublje razmisli odgovor je NE! Našim mladim ljudima ne treba novac! Dokaza za to ima puno. Prvi i osnovni je da skoro 90 procenata naše mlade radne snage do 30 godina i dalje živi kod roditelja tako da nikada ne mogu biti izbačeni na ulicu ili ostati gladni u slučaju da nemaju novaca. Drugi momenat je nepostojanje stambenih, robnih i ostalih kredita. Drugačije rečeno, ništa Vas ne "tera" da zarađujete novac, možete raditi ako hoćete, ali i ne morate (jer nemate ratu za stan ili kola). I šta onda biva? Pa, biva to, da vi kao poslodavac ne možete naterati nikoga da radi jer plata koju dajete radniku ne ide na njegovu egzistenciju već na neke druge stvari bez kojih se može. Kako to sve izgleda stranim poslodavcima koje svi željno očekujemo možete misliti. Radnik koga ne možete usloviti je noćna mora svakog zapadnog poslodavca a društvo koje nije potrošačko ravno "paklu". Rešenje problema je vrlo jednostavno, stanovi na kredit, kola na kredit, kredit na kredit itd. Kredit stvara osećaj vlasništva a vlasništvo rađa strah od gubitka. Taj strah od gubitka je ključ, kada to osetimo onda će biti nade za nas ... " [dalje]

mikroElektronika - Broj #7

Urednički komentar: "Oni koji su mi učinili čast i čitali moje uvodnike verovatno se sećaju da sam rekao da je tada bilo vreme za učenje i da dolazi vreme kada će se tražiti ljudi koji znaju da rade. E, pa izgleda da nisam bio loš u proricanju (u redakciji su mi već predložili da zakupim termin na ‘Pinku’ i nazovem emisiju "vidoviti Neša"). Ako vam nije teško obratite pažnju na stane 46, 47 i 48 gde se nalazi oglas švedske firme "Tehnical Eelectronic" koja traži radnike za svoje predstavništvo u Beogradu. Sve što treba da uradite je da popunite tu stranu i pošaljete je na našu adresu. Ukoliko su vaši podaci interesantni bićete pozvani na razgovor u prvoj polovini januara. Ništa lakše zar ne? Sličan oglas je najavila i jedna francuska firma za sledeći broj. Eto, došlo je to vreme kad će oni koji su vredno učili proteklih godina moći da svoj trud naplate. Sasvim je jasno da će švedska firma zaposliti one sa najvećim znanjem i radnim veštinama... oni koji tek sad uče su zakasnili za ovaj posao, ali nisu za neki drugi oglas koji će biti objavljen za mesec, dva, tri.... naravno, ako budu vredni!" [dalje]

mikroElektronika - Broj #6

Urednički komentar: "Velika je razlika između pojmova “raditi” i “ići na posao”. Ako primetite ovaj drugi ne nosi nikakvu kvalitativnu osnovu. Drugim rečima može se desiti ( a i dešava se) da idete na posao a da za to ne dobijete nikakvu nadoknadu. S druge strane ako “radite” to obično znači da stvarate novu vrednost koju naravno možete i naplatiti (imate PRAVO da zahtevate nadoknadu). Ključ svega je u reči “stvarati”. Da bi ste nešto stvorili morate posedovati stvaralačku energiju. Izvor stvaralačke energije je sam čovek koji kao i svaki izvor mora posedovati i ulaznu stranu. Ulazna strana u našem slučaju je trud uložen u nova saznanja i kombinovanje već stečenih znanja i iskustava. Na osnovu ovoga dolazi se do zaključka da se povećanjem truda, povećava stvaralačka energija što podiže i cenu vašeg rada. Ostaje još samo da se potrebe usklade sa mogućnostima i pred vama je život pun radosti. Međutim, primerak ljudske vrste koji je uskladio svoje potrebe sa mogućnostima je veoma redak i zato oni koji žele više, moraju i da se potrude više. Reč “trud” po meni znači da vam ne prođe dan a da niste nešto uradili, a to nije nimalo lako." [dalje]

mikroElektronika - Broj #5

Urednički komentar: "Tim, to je san! Pojedinac ma kakav bio, uvek je zvezda padalica, zasija, traje kratko i na kraju se ugasi bez nekog vidljivog traga za sobom. Naravno, da bi se tim oformio potreban je taj jedan pojedinac koji će malo “pogurati” stvar ali kako se u matematici često kaže to je potreban ali ne i dovoljan uslov za uspeh. Vremenom njegov uticaj slabi, a jača uticaj ljudi sa kojima sarađuje (što je i normalno jer se malo šta imate dogovarati sami sa sobom). Ovako postavljena formulacija uspeha bi izgledala dosta jednostavno da nije jedne “sitnice” - ljudi se razlikuju! To je prilično veliki problem i za njegovo rešavanje je potreban ogroman trud iskazan kroz toleranciju i jednu retku ljudsku osobinu - slušanje sagovornika. Moram priznati da me raduje kada neko pohvali časopis ali još više me raduje rast ovog spiska imena levo, to je ono što garantuje nove pohvale!" [dalje]

mikroElektronika - Broj #4

Urednički komentar: "Stalno razmišljam kako u ovoj zemlji ima dosta dobrih inženjera koji imaju skromna primanja u odnosu na svoja znanja ili radno iskustvo. To me nekako navodi na iznalaženje raznih rešenja za poboljšanje takvog stanja. Naime, opet se sve svodi na znanje. Nedavno je jedan moj prijatelj napravio mašinu iz automehaničarske oblasti koju kad vidite ne možete pogoditi da li je kod nas izrađena. Naravno cena te mašine je oko 50% niža od iste takve koja se proizvodi u Nemačkoj. Ta razlika u ceni je ključna stvar! Naime, u razvoju Nemačke mašine radio je verovatno tim od desetak (ili više) razvojnih inžinjera čije se sposobnosti skupo plaćaju. Kako se prodajna cena mašine formira na osnovu svih troškova, računica je jasna! Izrada takve mašine ovde je daleko jeftinija već samim tim što radi manji broj ljudi koji pokrivaju široke oblasti (silom prilika) i što je naš inženjer daleko jeftiniji od nemačkog. Ako ste primetili sličan princip primenjuju i Kinezi, ali sa stanovišta jeftine radne snage. Ukratko, trebalo bi se bazirati na proizvodnji bilo kojih elektronskih uređaja koji zahtevaju duži razvoj i stručnu radnu snagu. Naravno kada se mašina napravi ostaje još jedna “sitnica” a to je prodaja tj. marketing. Tu dolazimo do slabe karike u našem lancu. Naime, te proizvode treba plasirati na tržišta koja imaju potencijal da ih koriste i što je još važnije koja imaju novac da ih plate. Takva tržišta su po pravilu jako izbirljiva i potrebno je dobro osmisliti strategiju. Glavni adut je tu, 50% jeftinije, je izazov za bilo kog kupca." [dalje]

mikroElektronika - Broj #3

Urednički komentar: "Pre neko veče šetao sam Knez -Mihajlovom i negde na polovini primetim veliki broj ljudi poređanih u krug. Što sam više prilazio sve se jasnije čula muzika koja bi se najpre mogla svrstati u izvornu. Elem, u sred tog kruga nalazilo se jedno veselo društvo od 5-6 članova a muzika je dopirala iz najobičnijeg kasetofona. Neki od njih su sedeli i pričali a ostali izvodili neku vrstu plesa (meni nepoznatu) očigledno se dobro zabavljajući. Naravno bila je tu po koja konzerva piva (daleko od toga da je neko od njih prekoračio granicu!) a čitav prizor je bio kao iz nekog filma, šta više, jako su me podsetili na neku srednjevekovnu pozorišnu trupu koja se slučajno zatekla van svog vremena. Moram priznati da sam uživao u njihovoj sreći a oni su igrali ne hajući preterano za posmatrače. I onda se dogodilo ono što me je nagnalo da Vam pišem ovo što upravo čitate. Pesma se završila, plesači su odahnuli nasmejanih lica, a od prisutnih posmatrača samo je jedan deo aplaudirao, ostali su jednostavno nastavili šetnju. Moram priznati da mi je bilo krivo, ti ljudi nisu tražili ništa zauzvrat a ispunili su nam deo našeg vremena i dali deo svoje pozitivne energije. Tada sam shvatio da problem nije samo u novcu, problem je i u nama samima! Zašto smo takvi teško je reći a na kraju krajeva nije ni važno, naročito članovima prethodno opisane grupe. Ono što zapravo želim da kažem da je potrebno samo zrnce dobre volje da bi ste uzeli učešće u nečemu. Konkretno mislim na ovu oblast kojom se mi bavimo - elektroniku! Kao da je neka prašina pala po našim uređajima, lemilicama i radnim stolovima. Mislim da je vreme da se pospremi!" [dalje]

mikroElektronika - Broj #2

Urednički komentar: "Tačno je da naša privreda ne radi punim kapacitetom (zbog svima znanih okolnosti), tačno je da će to trajati još neko vreme ali nije tačno da će tako uvek biti! Zašto Vam to govorim ? Zato što će doći vreme kad će se stvari odvijati brzinom koja se neće moći pratiti. Oprema u našoj industriji biće zamenjena (takoreći preko noći), daleko modernijom, koju kao i svaku opremu treba održavati i naravno, koristiti. Fabrike će se cele ili delimično privatizovati (pojedinačna odgovornost !), i tada neće biti puno vremena za učenje - tada će biti vreme rada i onih koji za njega budu spremni. Ovo vam može zvučati pesimistički, ali se bojim da će biti i gore. Stavite se u ulogu poslodavca, hoćete li zaposliti čoveka koji tek treba da uči ili čoveka koji zna da radi i koji vam donosi dobit? Ako pogledate strane časopise, svuda se traži stručna radna snaga sa jednom ili više godina radnog iskustva, na-ravno može i bez toga, ali za mnogo manju platu. Ukratko, vreme koje je pred nama nije vreme zarade, već učenja!" [dalje]

mikroElektronika - Broj #1

Urednički komentar: "Umesto nekog uvoda ili klasičnog komentara postaviću vam dva pitanja. Prvo, “Gde je najbezbednije ulagati?” i drugo, “Koje je najveće prirodno bogastvo danas?” Odgovor na prvo pitanje verovatno pogađate, najbezbednije mesto za ulaganje je sam čovek, ulažite u sebe i svoj rad. Zašto da ne? To vam niko nikada ne može oduzeti, ne gubi vrednost sa vremenom, a čini vas imunim na događanja oko vas (u smislu da se uvek i pod svim okolnostima možete snaći). Odgovor na drugo je malo drugačiji nego što ste verujem pomislili, a evo i objašnjenja... Pogledajte bilo koju elektronsku komponentu, koštaju poprilično, a proizvodni troškovi nisu ni 0.05 % ukupne cene, onaj sitan ostatak od 99.95 % otpada na znanje da se ona proizvede. Najbolji primer za to je kompanija Microsoft , koja ima prihode koji po nekoliko puta premašuju ukupan budžet naše zemlje. Oni prodaju znanje u pravom smislu te reči. Od njih dobijate diskete (ili CD) čija vrednost iznosi nekoliko dolara ali ih plaćate nekoliko stotina!! Ostatak vas košta pristup malom delu njihovog znanja. Eto to je moj odgovor na drugo pitanje i to su ujedno dva principa kojih se već duže vreme držim. Ovaj časopis je posvećen tim principima." [dalje]

Časopis mikroElektronika projekti je počeo da izlazi u februaru 2000. godine izdvajanjem projekata iz magazina mikroElektronika. Izasla su dva broja nakon čega su projekti vraceni pod okrilje mikroElektronike.

mikroElektronika projekti - Broj #2

Urednički komentar: "Ma kako dugo se vec bavim elektronikom još uvek ne znam pravilno odrediti rok za završetak nekog posla. Mnogo razloga postoji za to počevši od subjektivnih kao što je raskorak između željene i stvarne efikasnosti, od nemogućnosti izolacije od dnevnih problema pa do ljudskih nedostataka tipa "danas mi nije ni do čega". Odmah iza njih slede problemi vezani za naše okruženje: štampane pločice 10 dana, komponente iz inostranstva 15 i pre no što se počelo sa poslom ode 25 dana!? Ako još spadate u one sa kraćim živcima eto veselja! Povrh svega, toga tu je naručilac posla koji hoće kvalitetan proizvod za kratko vreme, moram priznati da mi je uvek bilo čudno kako njima nije jasno da preuzimaju velik rizik na sebe time što traže nešto na brzinu ali mi je još čudnije što mi pristajemo na te rokove. Kao da nam nedostaje svest o pojmu "razvoj"....ne može se nešto napraviti tako da bude odmah finalan poroizvod, ako uspete da napravite nešto sa samo tri revizije štampane pločice i samo nekoliko revizija softvera onda se možete smatrati uspešnim u svom poslu! I na kraju uređaj je gotov, plaćen, ugrađen, zaboravljen!? Nije baš tako, specifikacija obično ne odgovara realnim uslovima pa je potrebno doraditi deo softvera a ako nemate sreće onda i deo hardvera koji vas košta dodatnih 25 dana razmišljanja o poslu itd.... Kad se sve sabere ostaje vam računica da čovek može jedno dva-tri posla godišnje da odradi na zaista kvalitetan način. Ekonomska katastrofa u našim uslovima zar ne? Drugi put je nekvalitetan rad koji može dati dobar rezultat na kraće staze ali to nije rešenje jer vodi u ćorsokak zvani "elektroničar bez posla". Koliko vidim ne preostaje nam ništa drugo nego da se kvalitetom rada borimo za veće honorare i ozbiljnije poimanje naše profesije...ali o tom nekom drugom prilikom." [dalje]

mikroElektronika projekti - Broj #1

Urednički komentar: "Koliko ima elektronskih komponenti na svetu? Možda bi najprostije bilo nabrojati najveće svetske proizvođače pa to onda pomnožiti sa prosečnim brojem komponenti koje proizvode, dodati njihove varijacije a ne treba zaboraviti ni manje proizvođače specijalizovanih kola. U svakom slučaju broj komponenti je dosta velik u čemu se sigurno svi slažemo. Da stvar bude još gora svakim danom se pojavljuju nove, bilo da su zaista nove ili su samo varijacije starih. Šta reći za programabilna kola ili mikrokontrolere gde morate imati i dodatna znanja kao što su rad na računaru i poznavanje programskih jezika. Da li to čovek može sve da prati a da ne pričamo da sve zna? Naravno da ne može, u velikoj većini slučajeva dovoljno je znati da neka komponenta postoji (ili čak naslutiti) i to je dovoljan početak da uz pomoć interneta, časopisa i kolega saznate sve što Vas zanima. Šta ostaje onda čoveku, kako da planira svoj rad i razvoj sebe kao nekoga ko se bavi savremenom elektronikom? Iskreno budućnost nam nije baš lepa, treba non-stop biti u koraku sa aktuelnim zbivanjima a pri tom poznavati dobro ( zaista dobro!) nekoliko oblasti tako da se od toga može i zaraditi. Kako to ostvariti? Da bi ste bili dobri u tome što radite morate to svakodnevno zaista i raditi (sportisti treniraju skoro svaki dan!). Time ćete postati stručnjak za oblast u kojoj radite ali to nažalost neće biti dovoljno, pojavljivaće se nove stvari za koje nećete znati a koje Vam mogu mnogo olakšati rad ili jednostavno povećati kvalitet Vašeg rada. Kako ostati u toku? Internet svakako ali i praćenje specijalizovane literature kao što je časopis 'MikroElektronika Projekti'. Časopis je ispunio svoju svrhu ako od svih članaka nadjete bar jedan koji Vas zanima. Ostale članke pogledajte i informišite se šta se u njima radi i to memorišite negde u malom mozgu, ne brinite, setićete se gde ste to videli kad Vam bude zatrebalo!" [dalje]